Ministranti i čitači

Ministrant je osoba, najčešće mlađa osoba, koja u Katoličkoj crkvi pomaže svećeniku za vrijeme mise i drugih liturgijskih slavlja.

Riječ dolazi od latinske riječi ministrare a znači služiti te bi onda ministrant bio poslužitelj.

Njegovi poslovi bili bi: pripraviti oltar za slavlje mise, prinositi na oltar darove: kruh te vodu i vino, zvoniti zvoncem za vrijeme pretvorbe (najvažniji dio mise), u procesijama nositi križ, svijeću, kadionicu ili tamjan…

Vrlo često je ministrant i čitač misnih čitanja odnosno molitve vjernika…

Za vrijeme euharistijskog slavlja ministranti su obično obučeni u ministrantska odijela koja se sastoje od bijele haljine i poveza čija boja ovisi o tome koje je vrijeme crkvene godine ili koja je svetkovina odnosno blagdan.

Na župama gdje su franjevci dušobrižnici uobičajilo se da ministranti preko svojih ministrantskih haljina imaju franjevačke simbole: križ tau, kapuč i pleteni pojas. Do Drugog vatikanskog sabora službu ministranta isključivo su obavljali mladići, dok se u novije doba u službu oko oltara sve više uključuju i djevojčice. Služba im je doista ozbiljna i odgovorna – najbliži su, naime, do svećenika za vrijeme mise – pa bi i oni sami trebali biti pobožni i plemeniti dječaci odnosno djevojčice.

fra Marijan Karaula

Zbor
Iz pera fra Marijana Karaule…

Jedno pismo koje sam pronašao u Biskupijskom arhivu u Banjoj Luci svjedoči da se još prije više od stotinu godina ne samo pjevalo nego i sviralo na harmoniju u čuklićkoj župnoj crkvi za vrijeme slavljenja misa nedjeljama i svetkovinama. Pismo je 5. lipnja 1917. napisao Stanislav Ćurić, učitelj u Čukliću od 1909. do školske godine 1918/19., i poslao ga banjolučkom biskupu fra Jozi Gariću moleći ga da intervenira kod župnika fra Ante Šakića kako bi mu dodijelio neku novčanu nagradu za njegovo sviranje i pjevanje u crkvi. Fra Anto je, naime, smatrao da je „ta stvar svakako izvan kompetencije župnika“ te je učitelju sugerirao da se obrati biskupu.
Poslušavši župnika fra Antu, u svom pismu učitelj Ćurić je, uz ostalo, biskupu napisao:

„Presvijetli gospodine!
Ja sam u Čukliću već 8 godina, te sam kroz svih ovih 8 godina uvijek na pučkoj sv. misi nedjeljama i blagdanima svirao i pjevao. Zamolio sam g. župnika, da mi se dadne nagrada za taj trud, no on me uputio na Vašu presvijetlost.
Evo me stoga, da Vašu presvijetlost najljepše zamolim, da dozvoli, odnosno shodno odredi župskome uredu, da mi se dadne nagrada za moj osamgodišnji trud“.

Spor se riješio na taj način što je župnik fra Anto postupio prema uputama Biskupijskog ordinarijata i učitelju Ćuriću uručio određenu novčanu naknadu.
U pismu upućenom 22. lipnja 1917. biskupu Gariću, u kojem ga obavještava da će upravo tako postupiti, župnik fra Anto spominje i Ćurićeva predšasnika Mirka Cuculića, prvog učitelja u čuklićkoj osnovnoj školi otvorenoj 1907. godine, koji je također svirao i pjevao u crkvi, te se s pravom može zaključiti da je tradicija sviranja i pjevanja u Čukliću stara više od 110 godina.

FRAMA -Franjevačka mladež

Franjevačka mladež posebna su skupina mladih koji u svijetu, primjereno svojoj dobi, žele nasljedovati Isusa iz Nazareta po uzoru na sv. Franju Asiškoga. Djeluju samostalno u sklopu Franjevačkog svjetovnog reda.

FRAMA se već dobro ukorijenila u nekim hrvatskim franjevačkim provincijama, a sve se više širi i u BiH. Cilj joj je da njezini članovi svakodnevno žive Evanđelje i svijet ispunjaju Evanđeljem, mladenačkom radošću i jednostavnošću života, prijateljskim pristupom svima i izgrađivanjem bratstva među sobom i u svijetu. A upravo su to vrednote koje i inače privlače sve mlade ljude.